Coromandel

ANZAC Day – Još jedan produženi vikend i još jedna prilika da putujemo. Kraj aprila znači da smo već odavno zašli u jesen. Vreme je vrlo promenljivo i nepredvidivo, a kiša i vetar su svakodnevna pojava. Ipak smo odlučili da se pakujemo i dan ranije zakazali kola i smeštaj.

coromandel_17

Coromandel poluostrvo. Dovoljno je blizu da ima smisla otići na jedno noćenje, a veoma inspirativan po pitanju lokacija za obilaske. Kao i prošli put, Marija je prevazišla Petrova i moja očekivanja u pogledu planiranja sadržaja i smeštaja.

coromandel_1coromandel_2

Marija nam je obezbedila noćenje u mestu koje se zove Whitianga. Na putu do tamo smo napravili pauzu u malom gradu Thames, za kratko igranje i osveženje. Grad je reklama i razglednica za rudnike zlata, koji predstavljaju jedno od nasledja grada iz 19 veka, kada je cvetala proizvodnja zlata. Put od Thames-a do Coromandel-a (grada) prolazi uz sam okean. Na punktovima za piknik ili proširenjima pored puta, možete napraviti pauzu i uloviti najsvežiji morski obrok.

coromandel_3

Meni je posebno zanimljivija bila vožnja do Whitiange. Za razliku od prethodnog putovanja, na ovom putu je bilo 50-tak kilometara šljunkovitovog i neobeleželnog vijugavog puta kroz gustu šumu. Veoma čudno i veoma drugačije od svega drugog što sam video na Novom Zelandu.

coromandel_5

Whitianga je divno malo mesto sa jednom glavnom ulicom punom ušuškanih restorana koja izbija na predivnu plažu i pogled na zaliv Mercury Bay. Stigli smo taman na šetnju po plaži, zalazak sunca (uz nešto jači i neprijatniji vetar na koji smo mislili da smo se navikli). Divna večera u obližnjem restoranu i pravac na spavanje.

coromandel_4

Sutra ujutro nas je čekalo pravo iznenađenje. Posle doručka smo išli u obilazak zaliva i na jednu od najlepših plaža na Novom Zelandu i svetu, New Chums Beach (http://www.thecoromandel.com/new-zealand/New-Chums-Beach).

Najveća čar ove plaže je što je skrivena. Skrivena od turista, skrivena od puteva, skrivena od onih koji ne žele da ulože dodatni napor da okuse ovaj mali deo raja.

coromandel_7

Delimično zbog toga što nismo bili dovoljno informisani ili delimično nismo ni želeli da verujemo u review-ove vezane za sam dolazak na plažu, a delimično jer smo naivno mislili da neće biti preveliki problem ovu avanturu izvesti sa dvogodišnjim detetom, krenuli smo. Bilo je 10.30.

 coromandel_14coromandel_10coromandel_9

Put do oštrog kamenja i stena vodi preko potoka koji se uliva u okean. Nikakav problem za nas avanturiste izuti se i sačuvati suvu obuću!

coromandel_8

Teži deo je bio preći stenovito-kameniti deo uz obalu. Puta nema. Gaze ljudi po kamenju i paze da ne izvrnu noge i zglobove. Ako se tu neko saplete nema ravne ili mekane površine na koju će sleteti. Idemo jedno za drugim, na smenu drżimo Petra za ruku, bodrimo ga i zagovaramo. Nije lako ni nama, a njemu ne znam kako je. Šampionski se drži i ne kuka. U nekom trenutku nas oko te stenovite imaginarne putanje obilaze stariji čovek i žena. Ljubazan gospodin nas u hodu pita da li smo dolazili tu pre i upozorava nas na plimu. Verovatno je prepoznao početnike u nama. Zbog plime koja nadolazi oko 13-14h kamenje će biti prekriveno vodom, a potok sa početka avanture i staze postaje prava reka i do 1,5m duboka. Ili ako smo planirali da provedemo tamo dan, onda je to ok, jer se voda povlači posle 16! Kakav dan?! Nismo mi Robinsoni! Ok, imamo presvlake uvek u rancu za Petra… ali sebe nismo planirali. Zahvaljujemo se najljubaznije. Optimisti smo. Ne treba nam više od sat vremena… Stižemo mi nazad bezbedni. I suvi.
Ali avantura nije imala kraja. Kamenje se samo pretvorilo u džunglu. Improvizovani uski puteljak se vijugao kroz šumu. Brdovitu, zakrčenu svakakvim rastinjem i korenjem od drveća, sa konopcima na ključnim mestima da se pridržite ako je previše strmo, blatnjavu, klizavu šumu! I tu se trudite da nadjete prostor u šiblju ako sa nekim morate da se mimoidjete. Već je prošlo 11. Od plaže ni traga. Samo blato i džungla! A razmisljali smo da krenemo sa dečijim kolicima za Petra ako se umori…!!!
Petar ja šampionski podneo sve, na šta sam bio posebno ponosan. I taman kada smo mislili da nemamo više snage, da smo preumorni, ili da je neko izmislio tu plažu za turiste… dolazimo do raja na zemlji. Miris slane vode u vazduhu, zvuk talasa kako se lome i predivan pogled! Tragovi vetra i vremena na stenama! Bela plaža! Najlepša plaža na svetu! Kada pomislite na agoniju dolaska do plaže, ovo je najlepša plaža koju ste ikada ugledali! Čista priroda. Bez traga civilizacije.

coromandel_12

Posle puno uživanja, puno igranja i dugačke šetnje po plaži, imali smo vremena čak i za užinu. Sa našim detetom poželjno je planirati vreme i obroke ako želimo da izbegnemo nervozu! U 12.30 smo krenuli nazad, nadamo se u poznato (kroz pakao prašume i stenovite plaže). Pitali smo se kroz, sada prvi šumski deo puta, da li smo zakasnili… Da li ćemo morati nazad da čekamo dok se voda ne povuče. Jeste predivno! Ali ne želimo nazad! 🙂 Neki drugi put sigurno, ali ne sada.

coromandel_11

New Chums Beach je definitivno nešto što morate videti ako ste na Novom Zelandu ili Coromandelu! Ali dobro razmislite ako imate malo dete.

Do mesta Hahei smo se vozili. Kao ljudi. Kolima. 🙂

coromandel_16

Odavde polazi brodic koji vodi u obilazak Cathedral cove, jedne od najpoznatijih pećina i najvećih atrakcija. Poslednji brod smo propustili za 15ak min. Bilo je oko 14.30. Kao da nam je vreme negde proletelo. 😉

coromandel_15

Postajalo je vrlo vetrovito i oblačno i verovatno zato nisu ni imali kasnije ture za obilazak. A i tu dolazi plima. Pa se popodne ture ne organizuju kasno. Kada plima prodje, već počinje da se smrkava… Bilo je zanimljivo svakako videti i tu plažu, a i neophodno napraviti pauzu! Pravu pauzu za pravi ručak.

coromandel_18

Poslednja destinacija pred povratak kući nam je bila Hot Water Beach. Na ovoj plaži mozete napraviti mali privatni spa. Ispod površine peska, kažu da ne morate čak ni mnogo duboko da kopate, dolazi se do vrele, ključale vode. Ljudi su na ovoj plaži prilično opremljeni – lopate i kofe. Jer pošto voda koju pronadjete ključa, poželjno je da kofom donesete vodu iz okeana i pomešate ih da bi napravili po svojoj meri pravu hot-bubbly-bath! Caka sa ovom plažom je i ta što je po sredini seče stena koja ulazi u more, a izvori sa vrelom vodom su sa druge strane. Tek kada se voda povuče, moguće je plažom otpešačiti iza stene, i sa druge strane iskopati svoj djakuzi! Kako je moguće da se ovde sve toliko vrti oko plime i oseke!? Nije bilo čak ni entuzijasta koji bi preplivali oko stene da predju na drugu stranu. Bilo je skoro 17h, previše hladno, vetrovito i ozbiljno visokih talasa za tu avanturu. Čekao nas je put nazad, u Auckland. Videli smo na papiru kako bi to izgledalo, pokupili utiske i priče od lokalnih posetilaca, ali nismo čekali da se voda povuče.

coromandel_19

Ostalo nam je još tačaka zbog kojih ćemo se vratiti na Coromandel. A možda se sledeći put i mi setimo da ponesemo opremu za kopanje. 🙂