Put za Hawke’s Bay (part 1)

Neki novi drugari

IMG_2788

Uskrs je na Novom Zelandu državni praznik koji traje 4 dana. Poceo je u petak, 3. aprila na tzv. Good Friday (ili Veliki petak), a završio se u ponedeljak (Easter Monday) 6. aprila. Easter egg hunt običaj podrazumeva da deca tragaju za uskršnjim jajima. Razlika je što su ova jaja čokoladna, uvijena su u sjajne I šarene papire pa deca imaju pravu poslasticu kada ih ‘otkriju’. Ovo vreme praznika ljudi uglavnom iskoriste da otputuju na kraći odmor van grada.

Mi nismo učestvovali u potrazi za čokoladnim jajima, ali smo putovali. Rentali smo auto I uputili se u Hawke’s Bay kod novih drugara, Jelene, Dragana i njihovog sina Ivana. Sa Draganom sam radio u Mozzartu, ali pošto smo radili u različitim sektorima (koji su bili i u odvojenim prostorijama) nismo bili posebno bliski. Dragan mi se javio čim smo stigli na Novi Zeland početkom decembra, da vidi kako nam ide, da nam najavi da dolazi u Auckland na par dana u Februaru i da će mi se javiti da odemo na piće.

Krajem Februara se javio da dolazi sa porodicom u Auckland kako bi ispatili njegovu mamu na aerodrom, tj. nazad za Beograd. Oni su to iskoristili kako bi proveli par dana u Aucklandu, sa starim a i ponekim novim prijateljima. Videli smo se sa njima nekoliko puta I svaki put je to bilo vrlo prijatnih par sati uz pozitivne ljude I lepu ‘domaću’ atmosferu…

Vodili smo ih u čuveni gradski trg – Aotea Square, na kome se u tom periodu održavao Auckland Arts festival. Sunčan dan, bez obaveza, uz dobru kafu I džez muziku za nas odrasle, uz odmah tu pored interesantne outdoor  aktivnosti  za decu… Ne znam… nekako smo svi kliknuli i imali smo puno toga zajedničkog. Da li zato što smo sličnih godina, sličnih situacija oko imigracije, deca približnog uzrasta… ili neko podsećanje I nedostajanje? Uglavnom, vrlo je bilo prijatno provoditi vreme sa Mudrićima, a Petar je bio oduševljen druženjem sa novim drugarom Ivanom.

Put

Usrkšnji praznici su bili idealna prilika da se malo prošunjamo po Novom Zelandu i mrdnemo dalje od Aucklanda. I ponovo družimo sa Mudrićima.

Rent-a-car je bila jedina opcija za ovakav put, mada u početku nije delovala idealno (zbog loših iskustava I review-ova, puno razočaranih ljudi). Izbor je na kraju bio pun pogodak – 2012 Toyota Corolla. Auto je prešao sam 25,000 KM i bio je u odličnom stanju, veoma čist i lepo održavan.

Ja sam se samom putu radovao kao malo dete Novoj Godini, ponovo ću dobiti priliku da se vozim divnim prostranstvima Novog Zelanda.

IMG_0676

Izlaz iz Aucklanda je ličio na Ibarsku magistralu u smeru ka Beogradu sa Zlatibora, nedeljom popodne – kolone I gužve.

Ipak, čim smo se malo udaljili od Aucklanda, saobraćaj postaje toliko redak da sam imao osećaj da smo jedini na putu. Gužve nema, sporih vozila nema, kamiona nema. Na svakih par kilometara ima traka za obilaženje koju sam retko i imao prilike da iskoristim.

Krajnja destinacija je bila Hawke’s bay. Ali na putu do tamo su jezera Rotorua I Taupo, za koje smo čuli da su zaista predivni i oslikavaju lepotu Severnog ostrva. To su bile logične tačke za pauze. Marija je kao i uvek bila marljivi ‘vodič’ i pažljivo nam je isplanirala putovanje, što na kraju krajeva i nije baš jednostavan zadatak za nekog ko ima malo dete (dovoljno česte pauze, mesta sa dobrom klopom, atrakcije koje bi bile zanimljive porodicama sa malom decom).

IMG_2801

Rotorua i Taupo

Rotorua je oko 3 sata voznje od Aucklanda. Pauzu smo napravili uz samo jezero, u gradu Rotorua. Grad ima oko 70.000 stanovnika, a regija je jedinstvena po tome što turistička ponuda podrazumeva: obilazak gejzira, bazena sa blatom (mud pools), opuštajuće šetnje uz jezero ili kroz šume, tretmani podmladjivanja u poznatim termalnim I spa objektima (Polynesian Spa), upoznavanje sa vulkanskim poreklom Rotorue nakon erupcije vulkana Mount Tarawera 1886., upoznavanje sa kulturom I istorijom Maori naroda posetom nekog od brojnih Maori sela (Maori village). Za adrenalin džankije tu su mountain biking (Whakarewarewa Forest je raj za bajkere), white water rafting, kayaking, zorbing, skydiving, luging, ziplining I mnoge druge aktivnosti za koje smo čuli prvi put.

IMG_2846Mi smo proveli dan kao na razglednici: šetnja pored nepomičnog jezera, dan sučan I bez previše buke I gužve na stazi uz obalu… I užitak za Petra: igralište veće od bilo kog do sada. E tu je već bila poprilična gužva I zbrka, kao u košnici. Roditelji su se trudili da drže na oku dete, da se ne bi izgubilo u gomili ostale dece I šarenih tunela, tobogana I mreža za provlačenje. A deca kao deca, hoće sve odmah i odjedanput, jer je svaki stepenik ili ljuljaška drugačija I šarenija I veća…  totalni veseli I glasni haos od roditelja I dece!

IMG_2817U regiji Rotorua nalazi se 18 jezera, koja su posebna atrakcija. Naročito su zanimljivi Blue lake (Lake Tikitapu) I Green lake (Lake Rotokakahi), jer iako su jedno pored drugog, jedno je potpuno plavo-azurno-tirkizno plavo, a drugo je smaragdno zeleno! Naravno caka je u strukturi i sastavu kamena vulkanskog porekla koji je na dnu jezera kod Blue, a Green lake ima peščano dno. Blue lake je vrlo popularno jezero, jer su na raspolaganju brojne aktivnosti: plivanje, skijanje na vodi, vožnje čamcima, jet skiing, šetnje obeleženim stazama, vożnja bicikla… Green lake je sveto jezero kod Te Arawa naroda tj. plemena. Oni su preci sadašnjih  plemena Tuhourangi u čijem je vlasništvu Green lake. Zbog toga što se smatra svetim, na njemu nije dozvoljeno plivanje, pecanje ili vožnja čamcima.

U nastavku puta pokušali smo da obidjemo Te Puia Thermal Reserve, poznat po brojnim izvorima tople vode, bazenima sa klučalim blatom I snažnim gejzirima. Takodje ovde se może upoznati sa Maori kulturom I tradicijom, njihovim čuvenim rezbarijama I narodnim pesmama I tetovažama.

Medjutim I ovde se vrlo poštuje radna snaga i radno vreme, kao i na čitavom Novom Zelandu. Nema prekovremenog rada, nema ostajanja na poslu uveče, čak ni kasno popodne. A to što je ovo turistička destinacija I što se očekuje veća poseta za vreme državnih praznika, nema apsolutno nikakve veze. U prevodu – zakasnili smo, ulaz je već bio zatvoren (ovo je jedna od destinacija na kojoj se ulaz plaća).

Geotermalni put (Thermal explorer highway je pravi naziv na saobraćajnim oznakama) do jezera Taupo je vodio I pored naših predvidjenih mesta za stajanje: Waimangu Volcanic Valley I Wai-O-Tapu. Inače tokom celog puta u kolima smo povremeno mogli da osetimo prepoznatljiva sumporna isparenja, kao I da vidimo oblake pare… kao iz serije Adams familly.

Waimangu Volcanic Valley je nastao nakon eksplozije Mt Tarawera, u noći 10. juna 1886. Smatra se da je Mount Tarawera eruptirala po dužini, a minimum 13 nastalih kratera (neki od njih sa simpaticčnim imenima – Inferno Crater I Frying Pan Lake) se prostire na površini od 17 kilometara. Nakon ove, dogodilo se još nešto manje od 10 erupcija, a poslednja 1981. U ovoj dolini smo mogli da uživamo uz organizovane ture I obilaske ovih čuda prirode. Mogli smo, da smo stigli pre 16h.

Takodje, Waiotapu thermal reserve je jedno od geotermalnih atrakcija poznato po kraterima, pećinama, vodopadima I gejzirima I nestvarnim bojama. Poznat je Champagne pool – žuto jezero, kao I njegov otok Artist’s Palette bogato mineralima koji mu daju nestvarnu narandžastu. Lady Knox Geyser je jedan od najposećenijih u Rotorua regiji, jer se ‘oglašava’ svakoga dana u 10.15h. Ovako tačna erupcija se naravno postiže uz ljudsku pomoć. Pod zemljom su dve struje vode sa različitim temperaturama. Kada se u ove struje ubaci poseban magični prah (nekakav prašak koji ne ostavlja tragove sapuna) dogadja se da dobijete ono što ste platili (get your money’s worth). I razni su komentari po pitanju ovog mešanja u sile prirode I veštački izazvane geotermalne aktivnosti, nekome se svidja nekome ne… Po slikama bi se reklo da je to vrlo posećen termin! Opet po slikama, jer ni tu nismo ušli.

IMG_2878

Ali dosta o stvarima koje smo imali u planu! Ono što smo zaista videli su mud pools (https://vimeo.com/70306439). I videli I osetili. Nekome sa osetljivim stomakom ovaj miris može vrlo lako da izazove mučninu. Ali osećaj je jedinstven – stajali smo na sagradjenoj drvenoj palubi, na 15cm udaljenoj od ovog živopisnog jezera sa blatom temperature od 60-100C. Deluje omamljujuće I strahovito u isto vreme, jer je verovatno kao i svakom laiku pojava po prvi put neobjašnjiva! A pravi izazov je bio objasniti Petru zvuk ove čudne zemlje, šta se to krčka tamo na zemlji I zašto!

IMG_2887

Zadovoljstvo je bilo smočiti se u Kerosene creek. Izvor se nastavlja na maleni potok, koji teče kroz šumovito brdo I nekultivisano žbunje u prirodni termalni bazen. Petar je naravno bio uporan da se smoči u maglovitoj toploj bari, iako je prilaz do nje bio preko vrlo strmih I loše sastavljenih drvenih stepenica. Dno je bilo peščano, a voda iako čudno zamućena, ipak prijatno topla, plitka I naravno “mirišljava”. Samo nekoliko metara dalje vide se baloni tj. klobuci od ključanja vode. Bilo je tu još posetilaca koji su došli spremniji od nas, kao u pravi spa doživljaj –  u kupaćim I sa spremnim peškirima. Ali naše iskustvo je bilo neplanirano I neprocenjivo! 😉

Na termalnom putu nadomak jezera Taupo napravili smo pauzu I kod vodopada Huka Falls. Staza do samog vodopada je lepo obeležena I lako se prilazi. Napravljeni su I veštački vidikovci na steni da bi posetioci mogli da pridju do najboljeg pogleda, najjačeg zvuka I najbolje fotografije! Reka Waikato je široka I do 100m, ali na mestu vodopada se naglo sužava na 15m. Sam vodopad nije previsok I voda nema preveliki pad, ali zbog ovog suženja stvara se efekat levka jer se velika količina vode sudara I formira neverovatne moćne brzake I padove niz klisuru! I zvuk nalik grmljavini, ali konstantan je neverovatan!

IMG_0687Put od jezera Rotorua do Taupo jezera traje oko sat. Bili smo ipak zadovoljni putovanjem, iako je u početku delovalo da ćemo svuda ostati ispred ulaza. Ali smo bili I pomalo umorni od celog dana puta I nismo se previše zadržavali na samom jezeru Taupo. I ono je prelepo, sa takodje bogatom ponudom aktivnosti za posetioce.

IMG_0705Nama je sada cilj bio da što pre stignemo do naših domaćina. Petru smo već žrtvovali popodnevnu dremku zbog puta. Spavao je malo u kolima, ali ipak nije to baš to…

Do njihovog grada u Hawke’s Bay, Hastings smo imali jos 2 sata putovanja!